Vladimir Filipović

Od svoje četvrte godine, kada je sakupio prve pužiće na plaži Slatini, u Opatiji, ljubav prema čarobnom svijetu morskih dubina ga ne napušta. Zavolio je ronjenje kako bi uživao u tim ljepotama. S roditeljima je godinama išao na ljetovanje duž jadranske obale, a kasnije je imao priliku upoznati i mnoga svjetska mora. Sve što bi izronio ili pronašao na obali pažljivo je čuvao u kutijama. Iz godine u godinu zbirka različitih vapnenastih struktura bila je sve veća i veća. Pomagajući na kočama uspio je doći do brojnih rijetkih primjeraka, a kasnije je neke primjerke nabavio razmjenjivanjem, a neke je primjerke dobio na poklon. Uvijek mu je bilo važno znati za lokalitet pojedinih primjeraka kako bi im mogao odrediti točan znanstveni naziv. Zbirka sada sadrži, nakon pedesetak godina sakupljanja, preko milijun primjeraka. 

Već tridesetak godina se bavi proučavanjem tih čudesnih tvorbi, neobičnih boja i oblika, najviše puževih kućica i školjaka. Dvadeset godina ima od kad traje suradnja s voditeljicom prirodoslovnog odjela Muzeja Slavonije u Osijeku, kao i profesorima biologije osječkog sveučilišta. U preporukama i mišljenjima struke, istaknuto je da bi zbirku trebalo predstaviti javnosti kako bi bila dostupna ne samo zainteresiranim građanima nego i postala dio obrazovnog sustava za područje prirodoslovlja od predškolske dobi, preko osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, do sveučilišnih studija. Isto tako istaknuto je da se zbirka može koristiti u integraciji različitih nastavnih sadržaja (biologije, zemljopisa, likovnog i jezičnog stvaralaštva i dr.). 

Zbog svega navedenog, Vladimir Filipović, inače po struci diplomirani pravnik, u potpunosti se posvetio svojoj strasti, proučavanju živog svijeta u vodi i prenošenju svojih iskustava i spoznaja na druge, osobito mlade. 
Da bi ostvario ciljeve, dakle postavio stalnu izložbu školjaka koja bi se koristila u obrazovnim programima i kojom bi se obogatila kulturna ponuda grada Osijeka, osnovao je 2007. godine Udrugu Gloria Maris.